Pravo na povratak Palestinaca i dalje tabu tema: Blokada ovog izvješća to dokazuje

Dvoje zaposlenika Human Rights Watcha (HRW), koji čine cjelokupni tim organizacije za Izrael i Palestinu, podnose ostavke nakon što je vodstvo blokiralo izvješće koje izraelsko uskraćivanje prava palestinskim izbjeglicama na povratak proglašava „zločinom protiv čovječnosti“.

U odvojenim ostavkama do kojih su došli Jewish Currents i Guardian, Omar Shakir, koji je gotovo desetljeće vodio tim, i Milena Ansari, pomoćna istraživačica, navode da je odluka vodstva da povuče izvješće odstupila od uobičajenih procedura odobravanja u HRW-u te predstavlja dokaz da organizacija strah od političkog pritiska stavlja ispred obveze prema međunarodnom pravu.

U priopćenju HRW-a navodi se da je „izvješće o kojem je riječ otvorilo složena i dalekosežna pitanja. Tijekom našeg procesa revizije zaključili smo da je određene aspekte istraživanja i činjeničnu osnovu za naše pravne zaključke potrebno dodatno ojačati kako bi zadovoljili visoke standarde Human Rights Watcha. Zbog toga je objava izvješća pauzirana do daljnje analize i istraživanja. Taj proces je u tijeku.“

Shakir je rekao da njegovo iskustvo pokazuje kako se, iako se javno mnijenje o Izraelu posljednjih godina promijenilo – pri čemu se pojmovi „apartheid“, „genocid“ i „etničko čišćenje“ sve češće izgovaraju u glavnim političkim i medijskim krugovima – pravo na povratak i dalje smatra tabu-temom. „Jedina tema“, rekao je, „čak i u Human Rights Watchu, za koju i dalje postoji nespremnost da se zakon i činjenice primijene na načelan način, jest sudbina izbjeglica i njihovo pravo na povratak u domove iz kojih su bili prisiljeni pobjeći.“

Izbjegavanje izraelske većine

Pristaše Izraela tvrde da bi dopuštanje palestinskim izbjeglicama i njihovim potomcima povratak u njihove domove okončalo židovsku državu jer bi se time izgubila židovska većina.

Međutim, u svojoj komunikaciji vodstvo organizacije inzistira da srž neslaganja nema veze s pravom na povratak, koje HRW podržava. U e-mailu zaposlenicima od 29. siječnja, Bolopion je naveo da je HRW naručio neovisnu reviziju „onoga što se dogodilo i koje lekcije trebamo naučiti“. Događaje protekla dva mjeseca opisao je kao „iskreno i dobronamjerno neslaganje među kolegama oko složenih pravnih i zagovaračkih pitanja“ te naglasio: „HRW ostaje predan pravu na povratak za sve Palestince, kao što je to naša politika već dugi niz godina.“

„Izgubio sam povjerenje u integritet načina na koji radimo naš posao i u našu predanost načelnom izvještavanju o činjenicama i primjeni prava“, napisao je Shakir u svojoj ostavci. „Zbog toga više nisam u mogućnosti predstavljati ili raditi za Human Rights Watch.“ Ostavke su uzdrmale jednu od najistaknutijih svjetskih organizacija za ljudska prava upravo u trenutku kada novi izvršni direktor HRW-a, Philippe Bolopion, započinje svoj mandat.

Shakir i Ansari dovršili su nacrt izvješća u kolovozu 2025., nakon čega je, kako navode, prošlo uobičajeni proces uređivanja u HRW-u i bilo pregledano u osam različitih odjela. Tijekom tog procesa neki su kolege izrazili zabrinutost. U e-mailu od 21. listopada glavni direktor za zagovaranje Bruno Stagno Ugarte napisao je Shakiru da ga brine široki opseg izvješća, koje po njegovu mišljenju obuhvaća cjelokupnu palestinsku dijasporu, te je predložio da bi izvješće o nedavnim prisilnim raseljavanjima iz Gaze i sa Zapadne obale „bolje odjeknulo“. Također je izrazio bojazan da će zaključci „mnogi, a prije svega naši kritičari, pogrešno protumačiti kao poziv na demografsko uništenje židovskog karaktera izraelske države“.

Zabrinutost zbog mogućeg narušavanja ugleda iznio je i Tom Porteous, tadašnji vršitelj dužnosti programskog direktora HRW-a. Napisao je Shakiru da je izvješće dobro argumentirano, ali da je „pitanje kako ćemo ovaj argument koristiti u zagovaranju, a da se to ne doživi kao odbacivanje države Izrael i da se pritom ne ugrozi naša vjerodostojnost kao neutralnog i nepristranog promatrača događaja“.

Unatoč tome, odluka da se konačno izvješće povuče iznenadila je Shakira i druge zaposlenike, koji su istaknuli da je Bolopion – koji je u HRW-u radio na brojnim pozicijama – bio jedan od ključnih autora znamenitog izvješća iz 2021. koje je Izrael optužilo za zločin apartheida.

„Drugi nečovječni činovi“

Human Rights Watch je u ranijim publikacijama više puta pozivao na pravo na povratak – univerzalno ljudsko pravo utemeljeno u međunarodnom pravu. Međutim, ta su se ranija izvješća bavila drugim pitanjima i nisu tvrdila da je kontinuirano uskraćivanje prava na povratak zločin protiv čovječnosti.

Rad na ovom izvješću, koje je na kraju nosilo naslov „Naše su duše u domovima koje smo napustili“: Izraelsko uskraćivanje prava Palestinaca na povratak i zločini protiv čovječnosti, započeo je u siječnju 2025. Izvješće je zamišljeno kao nastavak izvješća iz studenoga 2024. koje se bavilo unutarnjim raseljavanjem Palestinaca u Gazi. Tijekom intervjua za to izvješće, rekla je Ansari, izbjeglice su povezivale svoju sadašnju situaciju s „međugeneracijskom traumom protjerivanja i odvojenosti od domovina još iz 1948. i 1967. godine“.

Potaknuto tim svjedočanstvima, neobjavljeno izvješće na 33 stranice, koje su pregledali Jewish Currents i Guardian, ne dokumentira samo iskustva Palestinaca nedavno raseljenih izraelskim vojnim snagama iz Gaze i sa Zapadne obale, već i iskustva nekih palestinskih izbjeglica u Libanonu, Jordanu i Siriji koji su prvotno raseljeni 1948. i 1967. godine te su suočeni s trajnim siromaštvom, lošim stambenim uvjetima i ozbiljnim preprekama pri stjecanju zemlje i zapošljavanju.

Autori dolaze do novog zaključka: uskraćivanje prava tim izbjeglicama na povratak spada pod zločin protiv čovječnosti poznat kao „drugi nečovječni činovi“. Prema Rimskom statutu kojim je 1998. osnovan Međunarodni kazneni sud (ICC), ta je kategorija osmišljena kako bi obuhvatila teška zlostavljanja slična drugim zločinima koji namjerno uzrokuju „veliku patnju“ – poput apartheida ili istrebljenja – ali se ne uklapaju precizno u postojeće pravne kategorije.

Izvješće se poziva na prethodnu odluku ICC-a iz 2018., kojom je utvrđeno da sprječavanje povratka Rohindža u Mjanmar nakon njihova raseljavanja u Bangladeš može biti kazneno gonjeno kao zločin protiv čovječnosti u obliku „drugih nečovječnih činova“. Shakir je rekao da izvješće uvodi pravni argument koji je do tada bio uglavnom ograničen na akademske rasprave u područje zagovaranja ljudskih prava te predstavlja „alat“ koji bi potencijalno mogao pomoći izbjeglici raseljenoj 1948. da danas pokrene postupak protiv izraelskih vlasti.

Planirani datum objave izvješća, 4. prosinca 2025., poklopio se s tjednom u kojem je novi izvršni direktor HRW-a trebao započeti mandat, nakon niza promjena u vodstvu proteklih godina. U studenome su viši zaposlenici počeli razmatrati mogućnost odgode izvješća zbog zabrinutosti nekih kolega. Prema Shakiru i Ansari, smatrali su da je zaključak – da uskraćivanje prava na povratak predstavlja zločin protiv čovječnosti u obliku „drugih nečovječnih činova“ – slab i da nije utemeljen u ustaljenom pravu te da zahtijeva više dokaza.

Shakir je zaprijetio ostavkom ako se izvješće odgodi, ali je također ponudio da se jasnije istakne da se ocjena o zločinu protiv čovječnosti definitivno odnosi samo na zajednice koje su bile u fokusu istraživanja: one koje su najranjivije zbog uskraćivanja prava na povratak, kako na okupiranim područjima, tako i u Siriji, Libanonu te među dijelom Palestinaca u Jordanu.

Blokiranje izvješća

Prema Shakiru, ti su prijedlozi odbijeni. Nekoliko dana prije nego što je Bolopion preuzeo dužnost izvršnog direktora, nazvao je Shakira i rekao mu da izvješće mora biti pauzirano.

Kao odgovor, više od 200 zaposlenika HRW-a potpisalo je pismo prosvjeda upućeno vodstvu 1. prosinca, u kojem su „rigorozan proces provjere“ nazvali „temeljem naše vjerodostojnosti“. Blokiranje izvješća, napisali su, može „stvoriti dojam da je proces revizije HRW-a otvoren za neprimjereno uplitanje koje može preokrenuti odluke donesene unutar sustava, potkopati povjerenje u njegovu svrhu i integritet, stvoriti presedan da se rad može povući bez transparentnosti te izazvati zabrinutost da bi i drugi radovi mogli biti potisnuti“. U svom priopćenju HRW je naveo: „Naši interni procesi revizije robusni su i osmišljeni kako bi zaštitili integritet naših nalaza. Kao i u svakoj organizaciji koja provodi takve analize, mogu se pojaviti razlike u profesionalnoj prosudbi.“

Kenneth Roth, koji je bio izvršni direktor HRW-a do 2022. i za kontroverzu je saznao od bivših kolega, odbacuje optužbe da je odluka bila politički motivirana te tvrdi da je tranzicija u vodstvu narušila proces odobravanja. Shakirovo ponašanje opisao je kao pokušaj „da se u vrijeme promjene vodstva kroz sustijašni sustav progura ekstremno tumačenje prava koje je bilo neobranjivo“. Prema Rothu, razni su zaposlenici tijekom revizije izražavali zabrinutost, ali je tek dolaskom Philippea na mjesto izvršnog direktora pokazano vodstvo koje je trebalo biti iskazano mnogo ranije, kako bi se izvješće vratilo na doradu s „obranjivijim tumačenjem“. Roth – koji osobno nije pročitao izvješće, ali je bio upoznat s pravnim argumentom – inzistirao je da se radilo o sprječavanju objave izvješća koje bi bilo neobranjivo i duboko kompromitirajuće za Human Rights Watch. (Roth je kolumnist Guardiana.)

Dokumenti pregledani i dovršeni

Odgovarajući na sumnje u snagu svojeg istraživanja, Shakir je rekao da su izvješće, priopćenje za medije te dokument s pitanjima i odgovorima „u potpunosti pregledani i dovršeni“ te pripremljeni za objavu na internetskim stranicama HRW-a. „Da je postojala ikakva vjerodostojna zabrinutost oko istraživanja, to se nikada ne bi dogodilo u HRW-u, gdje velika izvješća o Izraelu i Palestini uvijek prolaze dodatnu razinu provjere“, rekao je. Dodao je: „U organizaciji od 500 ljudi normalno je da postoje različita mišljenja. Ali za objavu izvješća ne treba konsenzus svih 500 ljudi.“

U svojoj ostavci Shakir je naveo da je učinio sve što je mogao kako bi odgovorio na zabrinutosti kolega, ali da nema smisla ograničiti nalaze samo na Palestince nedavno raseljene sa Zapadne obale i iz Gaze – pristup za koji više zaposlenika tvrdi da ga je zahtijevao Bolopion. „Takvo ograničenje značilo bi da tvrdimo kako patnja uzrokovana uskraćivanjem povratka Palestincu raseljenom prije godinu dana iz izbjegličkog kampa na Zapadnoj obali doseže prag težine zločina protiv čovječnosti, dok patnja onih kojima je povratak uskraćen 78 godina to ne čini“, napisao je.

Shakir je deportiran iz Izraela 2019. godine zbog svojeg zagovaranja palestinskih ljudskih prava. Naglasio je odgovornost organizacije prema palestinskim žrtvama raseljavanja. „Svjedočiti boli Palestinaca koje sam intervjuirao, a koji su praktično osuđeni na doživotni izbjeglički status, među najtežim je stvarima koje sam vidio“, rekao je. „Oni zaslužuju znati zašto se njihove priče ne pričaju.“